Zbrinjavanje akutne opstrukcije bronha
Paediatria Croatica · 2025
DOI: 10.13112/pc.1018 ↗Abstract
U akutne opstruktivne poremećaje ventilacije u djece ubrajaju se akutna egzacerbacija astme i akutni, virusom inducirani opstruktivni bronhitis (1). Virusom inducirani opstruktivni bronhitisi mogu se javljati sve do desete godine života djeteta (2). Akutni opstruktivni bronhitis u djece mlađe od godinu dana naziva se bronhiolitisom (3). Rjeđe, bronhitis može biti bakterijske etiologije (1). Egzacerbacija astme je epizoda pogoršanja kašlja, kratkoće daha, piskanja ili stezanja u prsima, praćena progresivnim smanjenjem plućne funkcije, u bolesnika s već ranije poznatom dijagnozom astme, ili je pak riječ o prvoj prezentaciji bolesti (4). Akutni bronhitis i egzacerbacija astme najčešće su potaknuti virusnom infekcijom gornjeg dišnog sustava, no egzacerbaciju astme može potaknuti i izloženost alergenima, onečišćenjima u atmosferi, duhanskom dimu i drugim iritansima (4). Egzacerbacija astme češće se javlja u bolesnika sa slabom adherencijom trajnoj terapiji, iako se teška pogoršanja mogu javiti i u bolesnika s ranije dobrom kontrolom simptoma (4). Čimbenici rizika za fatalni ishod u egzacerbaciji astme su prethodna hospitalizacija zbog egzacerbacije astme koja je zahtijevala intubaciju i mehaničku ventilaciju, hospitalizacija ili posjet hitnoj službi uslijed egzacerbacije astme unutar posljednjih godinu dana, nepridržavanje liječenju inhalacijskim kortikosteroidima, česta upotreba salbutamola i pridružena nutritivna alergija (4). U kliničkom statusu potrebno je prepoznati znakove koji govore o težini akutne opstrukcije dišnih putova, što obuhvaća procjenu stanja svijesti, puls, frekvenciju disanja, tjelesnu temperaturu, krvi tlak, mogućnost govora i položaj tijela te korištenje pomoćne dišne muskulature. Potrebno je razmotriti znakove komplikacija i pridruženih bolesti poput pneumotoraksa ili pneumonije, te druge uzroke akutne dispneje poput opstrukcije larinksa, aspiracije stranog tijela ili zatajenja srca (4). Akutna opstrukcija bronha može biti blaga, srednje teška i teška, ovisno o izraženosti opisanih simptoma (tablice 1 i 2) (4). Lijekovi Kod liječenja akutne egzacerbacije astme treba se voditi težinom kliničke slike, kako prikazuju tablice 1 i 2 (4). Osnovu liječenja čine bronhodilatatori kratkog djelovanja (salbutamol), antikolinergici (ipratropij bromid), sistemski kortikosteroidi i kisik (4). Prema smjernicama Globalne inicijative za astmu (GINA), u djece mlađe od 5 godina koja se prezentiraju simptomima opstrukcije bronha, u ambulanti ili hitnom prijemu, potrebno je primijeniti salbutamol (100 µg) u dozi 2 potiska (200 µg) putem zračne komorice, ili pak 4-10 potisaka salbutamola u starije djece, adolescenata i odraslih, tri puta tijekom prvih sat vremena liječenja (svakih 20 minuta). Ukoliko se postigne dobar terapijski odgovor, dodatni salbutamol nije potreban, a po potrebi se može nastaviti njegova primjena u dozi 2-3 potiska (6 godina i stariji) svaka 3-4 sata. Kod posebno teških oblika egzacerbacije astme, terapija se može nastaviti svakih sat vremena, pa i češće. Kontinuirana primjena salbutamola zahtijeva liječenje u jedinicama intenzivnog liječenja. Nuspojave kontinuirane primjene salbutamola su tahikardija, tremor i hipokalemija (4). Istraživanja prednost daju primjeni salbutamola putem zračne komorice (4), izuzev u slučaju teške egzacerbacije astme, ili u bolesnika koji nemaju dobru tehniku uzimanja lijeka, kada se preporučuje primijeniti lijek putem nebulizatora (4). Doza salbutamola u inhalaciji jest 0.10-0.20 mg/kg (4). Salbutamol je osnova liječenja i u djece s virusom induciranim bronhitisom (1). Kod svih bolesnika, izuzev onih s blagom prezentacijom simptoma, preporučuje se primijeniti sistemski kortikosteroid, posebice u bolesnika koji imaju samo kratkotrajno poboljšanje nakon kratkodjelujućeg bronhodilatatora (4). Oralni put primjene smatra se jednakovrijednim kao i intravenski ili intramuskularni, osim u slučajevima jake dispneje, povraćanja, ili potrebe za mehaničkom ventilacijom kada lijek nije moguće primijeniti oralnim putem (4). U odraslih smjernice preporučuju doze ekvivalentne onima od 50 mg prednizolona dnevno, a u djece prednizolon u dozi 1-2 mg/kg tjelesne mase (do 40 mg/dan, tj. 20 mg
EUVIMED